Nije me briga ako se ponavljam, jer smatram da tako nešto treba ponavljati, vikati i naglašavati dok sve ne postanemo svjesne i dok ne odlučimo i ne počnemo mijenjati realnost u kojoj živimo.

Naime, živimo u kulturi koja UČI žene da se boje i da ignoriraju svoju seksualnost, te da suzbijaju svoju senzualnost.

Čini mi se da su me prozvali da samo pišem natuknice tj. da niti jednu temu ne dovedem do kraja.

Pa evo, da ne kažete da NE čitam komentare, da NE odgovaram na njih, odlučila sam staviti ovaj post.

Ali da vas odmah upozorim… dečki nije za vas… ovo je samo za nas, žene.

Često me ljudi pitaju što moja obitelj misli o mojem otvorenom načinu pisanja o seksualnosti, užitku i orgazmu.

Mogu reći da razumijem njihovu brigu jer koristim Facebook i većina postova ima tematiku svršavanja, užitka, orgazma itd.

Želim živjeti život na način kako vodim ljubav – s neustrašivom strašću i srećom koja ne traži isprike.

Nema nikakvih opravdavanja u mom seksualnom životu, kao što je to ponekada slučaj u životu. Kod vođenja ljubavi ne griješim, ne žalim za ničim i ne osjećam sramotu zbog svog nepokvarenog užitka.

Da ste me prije par godina pitali što znači „seksualno iscjeljivanje“, vjerovatno bih vas blijedo pogledala, smrzla se od neugodnosti i zacrvenila. Osim toga, vjerojatno bi pronašla načina kako što prije i bezbolnije promijeniti temu. Tema seksa mi je bila intrigantna, istovremeno zbunjujuća i osjećala sam se vrlo neugodno kada god bi se povukao bilo kakav razgovor na tu temu.

Kada se otisnemo na put osobnog razvoja i ako se koristimo metodama koje su „ispravne“, može vam se dogoditi da se suočite sa svojim osobnim demonima. I u tom trenutku vam se daje na izbor. Možete ih jednostavno prelijepiti new age hanzaplastom („Sve je u redu, svi ovi osjećaji su samo iluzija“) ili ih možete jednostavno „prevesti“ u nešto drugo.